Glasačkom apstinencijom bira se loša demokracija

Glasačkom apstinencijom bira se loša demokracija

Svi su izbori važni, svi su svojevrsna prekretnica, nova stranica. To su predizborne poruke svake političke opcije u zemlji. Nekima neuvjerljive, većini izlizane, svima poznate. Pošteno, kao političar prihvaćam da je to jedna strana novčića. Druga je strana, dozvolite mi da pojasnim, jasna činjenica da demokracija kakvu sanjamo i priželjkujemo podrazumijeva angažman svih građana, ili barem većine. Demokracija nije samoodrživa, a brojke su u demokraciji, nažalost, često porazne. Primjerice, 25 – dvadeset i pet posto građana Republike Hrvatske 2014. je godine iskoristilo svoje pravo glasovanja na izborima za Europski parlament. Tri četvrtine građana te se nedjelje nije prošetalo do biračkog mjesta i nije obavilo svoju građansku dužnost.

Dakle, demokracija per se podrazumijeva angažman svih, ne jedne četvrtine. Uzajaman bi taj odnos trebao biti - koliko daš, toliko dobiješ, odnosno demokracija je bliska građanima koliko su oni bliski njoj. Stoga, kao političar, ali i kao privatna osoba, kao Istrijan i kao građanin RH smatram da su isprike za glasačku apstinenciju davno prestale važiti. Apolitičnost, nezainteresiranost, revolt – neki su od razloga, ali koliki su apstinenti svjesni posljedica? Političke elite i otuđenost od građana te jaz vlasti i građana izravna su posljedica neiskorištavanja glasačkog prava.

Apstinencijom od glasovanja bira se loša demokracija. To za mene nije opcija. Nešto truli u Hrvatskoj već godinama, ali umjesto apatije želim da biramo borbu. Nije mi se još dogodilo da mi na labinskom markatu ili Markovom trgu netko kaže kako Hrvatskoj ide dobro. Kako je u Hrvatskoj lijepo i obećavajuće. Trebaju nam promjene, vjerujem da ćete se složiti. Promjena na nacionalnoj političkoj sceni, progresivan program za dalje, jer vrijeme nam curi. Je li ova Hrvatska na začelju Hrvatska kakvu želimo ostaviti svojoj djeci i unucima?

Ne brinu me oni koji imaju drugačije političke odabire od mog, pa bili to i ultra desni, brinu me oni koji nemaju nikakve. Žele demokraciju, a rade protiv nje. Žele bolju Hrvatsku, a plivaju protiv struje. Složili smo se, dakle, da nam trebaju promjene. Ali tko će te promjene provesti? Jasno da po tom pitanju nismo toliko složni, i zato – demokracija, zato – izbori. Bez obzira na vaš osobni svjetonazor, bio on konzervativniji ili još liberalniji od mog, želim da usvojimo kulturu glasovanja jednom zauvijek i da to postane normalno kao što je normalno produžiti osobnu iskaznicu kad ona istekne.

Vratimo se na dio oko uvođenja promjena i tko će ih provesti. Ostavimo na trenutak moje političko opredjeljenje po strani. HDZ? Vlada čiji su sinonim za rad afere, afere i još afera, vlada koja je Hrvatsku gurnula na začelje Europe i vlada u kojoj fašizam cvjeta, a nacionalističke i radikalne opcije pronalaze svoje mjesto pod suncem. SDP? Oporba koja je i statistički najtiša oporba koju je Hrvatska ikad imala. Dok ne riješe svoje probleme, jasno je da ne mogu rješavati probleme građana. MOST? Stranka koja je izdala svoje birače i sad pokazuje svoje ultrakonzervativno lice. Uz ovu gotovo klerikalnu stranku, tu je i Živi zid, samo su oni još i razbijači, nazovimo ih tako. Ruše sagrađeno, a ne znaju graditi. Kontra svega, ali ni sami ne znaju za što se bore. Izašli bi iz Europe, ali bi nekoliko svojih zastupnika u Bruxellesu.

Koji god vaš odabir bio – izolirana i opustošena Hrvatska nije promjena kakva bi itko poželio! Moj je odabir, jasno, Amsterdamska koalicija. Ja glasam za nju. Ne morate se složiti sa mnom, ali to je opcija u kojoj ja vidim promjenu. Amsterdamska koalicija je široka slika, koja obuhvaća socijaldemokrate, narodnjake i liberale, opcija koja je nastala samo s jednim  ciljem - zaokrenuti smjer u kojem Hrvatska ide, pa gotovo za 180. Iako je svima jasan moj izbor, vjerujte mi da vjerujem. Zaista vjerujem da je Amsterdamska koalicija svjetla točka budućnosti Hrvatske. Danas, ne vidim alternativu. Opcije poput Amsterdamske ne pojavljuju se svake 4 godine, već iz moje političke prakse rekao bih isključivo onda kada je prijeko potrebno, kao što je to bio slučaj i kod Račanove šestorke.

Hrvatskoj zvono zvoni. Europski izbori prvi su test snage koji će pokazati kojim ćemo putem nastaviti. Tolerantna, multikulturalna, ambiciozna i uspješna Hrvatska ona je koju zastupa moj odabir. To je moderna i progresivna Hrvatska, čije se društvo temelji na znanju, inovativnosti i učinkovitom pravosuđu. Vjerujem da će moji prijatelji iz Amsterdamske koalicije u narednim mjesecima pokazati cijeloj zemlji kako bi Hrvatska trebala, i kako može izgledati - Hrvatska u kojoj se ljudi ne boje, iz koje ljudi ne odlaze, u kojoj se rad, poduzetnost i inovativnost potiču i nagrađuju, a ne blokiraju i stopiraju.

I da zaključim, svaki izbori su najvažniji, od mjesnih odbora do europskog parlamenta, zato apstinencija ovdje nije dobrodošla. Glasačkom apstinencijom bira se loše demokracija, a to je najgori odabir.


Tulio Demetlika
1.3.2019.