Hrvatska ping pong politika

Hrvatska ping pong politika

Viceprvak u nogometu, apsolutni svjetski prvak u prebacivanju odgovornosti – Hrvatska. Tako bih to sročio za potrebe današnje kolumne. Ministricu Žalac neću komentirati jer sam siguran da svi u Istri imaju mišljenje vrlo slično mome, ali iskoristit ću priliku da još jednom ukažem na nevjerojatnu neodgovornost ove HDZ-ove Vlade. U Finskoj je, primjerice, cijela Vlada samostalno podnijela ostavku jer nije provela obećanu reformu zdravstva. Pojam u Hrvatskoj (ne)poznat kao politička odgovornost. Nešto si građanima obećao, nisi napravio, snosiš odgovornost.

U Hrvatskoj – nešto si građanima obećao, nisi to nakon izbora ni spomenuo, a kamoli proveo – „može se svakome dogoditi“. Politika Vlade Republike Hrvatske ljestvicu odgovornosti srozala je neviđeno nisko. Ova Vlada vodi opasnu politiku. S obzirom da sam saborski zastupnik iz Istre, ono što me najviše boli kad je nerad/nemar, što vam je draže, ove Vlade u pitanju jest prebacivanje odgovornosti oko Uljanika. Najvažnije pitanje našeg poluotoka čitavo ovo desetljeće jest brodogradilište Uljanik i njegov opstanak, zato tu ne mogu, kao kod ministrice bez vozačke, prešutjeti očito. Uljanik je ogledalo načina upravljanja središnje vlasti, a taj je način nikakav. Da smo u Finskoj, vjerujem da bi letjela cijela Vlada. Ali u Hrvatskoj, ministar Horvat slobodno izjavljuje da je zatečen dugovanjima Uljanika, čime otvoreno priznaje da nikog do jučer nije bilo briga za Uljanikovo poslovanje.

Podsjetit ću vas, država je najveći pojedinačni suvlasnik Uljanika – u vlasništvu je 25,5 posto dionica Uljanika. To je činjenica. Isto tako, činjenica je da iako su moji kolege iz IDS-a još u jesen 2017. ukazali ministrici Dalić i premijeru Plenkoviću na problem insolventnosti Uljanika, vladajući, pogađate, nisu poduzeli ništa. Već je dugo vremena jasno da se Uljanik nalazi u ovoj situaciji isključivo zbog loših odluka Uprave te zbog izostanka bilo kakvog nadzora poslovanja od strane većinskog vlasnika - države. Nažalost, sudbina Uljanika i dalje je u rukama njegovog zlostavljača – države - vlasnika koji ga sustavno godinama zanemaruje. Prebacivanje odgovornosti na lokalnu samoupravu politički su manipulativni i prljavi potezi protivnika najstabilnije stranke u Hrvatskoj.

Mnogi su pokušali iskoristiti agoniju Uljanika kako bi naštetili IDS-u. Ali, ponovno činjenice - lokalna samouprava ima svega 0,4 posto udjela u vlasništvu Uljanika. 25 puta više odgovorni su država, Vlada, HDZ, premijer i ministri! Oni imaju sve potrebne upravljačke alate u svojim rukama, ali za poslovanje Uljanika ne libe se prozivati onoga tko nema gotovo nikakav vlasnički udjel ili ikakav formalni utjecaj. S druge strane, kad su u kolovozu i rujnu prošle godine isplaćene plaće radnicima, isti ti vladajući pojedinci lišeni i trunke odgovornosti na sva su se zvona hvalili, kao da su od vlastitih usta otkinuli kruha. Danas znamo da je korištena imovina Uljanika kao kolateral za plaće radnicima. Politički oportunizam. Za razliku od pojma s početka – političke odgovornosti – ovaj je pojam itekako pronašao svoje mjesto u Vladi RH.

Od prestižnog brodogradilišta, Uljanik je postao sinonim za ignorantnost i nekompetentnost ove Vlade. I danas, središnja vlast izgovorima kupuje vrijeme – čekaju analizu, čekaju rezultate, čekaju odluku marginalnih strana, a Uljanik stoji i čeka. Realnost radnika Uljanika i njihovih obitelji takva je da oni već predugo čekaju. Plaćaju pogreške Uprave i Vlade. Uljanik je simbol Istre. Nezamjenjiva karika hrvatskog gospodarskog lanca. Naš ponos i tradicija. Ne treba nam revolucija, treba nam savjest i odgovornost. U demokratskom sustavu imamo sve potrebne alate, ali ne koristimo se njima. Zato, trebamo izabrati one političke opcije koje će znati i željeti te alate koje Hrvatska posjeduje iskoristiti. Na vlasti je nažalost takva opcija. Neodgovorna. Nesavjesna. Bahata.

Ponavljam, nešto je trulo u državi Hrvatskoj. Radujem se izborima.


Tulio Demetlika
15.3.2019.