Nema napretka uz pomoć čarobnog štapića

Nema napretka uz pomoć čarobnog štapića

Raspad Živog zida već je danima glavna tema u medijima, a dramatične epizode koje smo dosad vidjeli zabavljaju naciju poput sapunice. Svi elementi su na broju, izdaja, ljubav, povjerenje, drama… No, nemam namjeru naslađivat će tuđim problemima, niti je to cilj ove posljednje moje kolumne prije ljetne pauze!

Od ovog raskola u Živom zidu, koji može vrlo lako značiti i kraj ovog političkog projekta, svi građani mogu izvući pouku. Bez obzira jeste li glasali za njih, jesu li vam ponekad bili simpatični ili „išli na živce“ od prvog dana, rasplet situacije u ovoj stranci može poslužiti kao prvoklasna lekcija demokracije. I ovdje ne mislim na činjenicu da je djelovanje Živog zida pokazalo kako od galame i predstava u Saboru građani nisu imali a ma baš nikakve koristi, kao ni na ironiju da se vodstvo stranke čija je glavna parola bila da ih ne zanima novac raspalo upravo zbog jedne fotelje.

Lekciju koju smo - barem se nadam - naučili, jest da je politika kao upravljanje javnog izuzetno ozbiljna stvar. Samoprozvane mesije koje u rekordnom roku mogu uvjeriti nemali broj građana da su u stanju iz temelja promijeniti sve ono što ne štima u našoj državi su prijevara. I mislim da je došlo vrijeme da ih se tako i nazove. Pojedini mediji mogu ih uzdići na nebesa, svaku njihovu ludoriju predstaviti kao rješenje za nagomilane probleme, ali onda slijedi već stotinu puta viđeni scenarij. Birači su prevareni. Iznova.

Što poslije? Prevareni birači pojačat će redove onih koji na izborima apstiniraju, a dio tih istih prevarenih birača dočekat će novog mesiju. I tako će se taj ciklus ponovno pokrenuti. Upravo iz tog razloga želio bih, ne samo kao političar, već kao i građanin ove zemlje, da se stvari nazovu pravim imenom. A još više, da ljudi razumiju da u politici ne postoji „čarobni štapić“. Mesije koji tvrde da ga posjeduju vas jednostavno lažu. I da kojim slučajem dođu do potrebne većine naći će razne izgovore zašto nisu u stanju ispuniti vlastita obećanja.

Uostalom, pogledajte susjednu Italiju. Savršeni su primjer onoga što govorim. S druge strane, pogledamo li druge uspješne zemlje, poput Skandinavskih, vidimo da je njihov recept uspjeha u potpunosti drugačiji. Tu nema mesija, već skupina ozbiljnih političara koji su zasukali rukave i koji mukotrpno rade na izradi programa, politika, zakona, mjera, itd. Korak po korak, program po programu rade na razvoju države i društva. Nimalo me ne čudi da su na samom vrhu svijeta.

U Hrvatskoj postoje opcije koje imaju takav pristup politici. Mislim prije svega na Amsterdamsku koaliciju koja je na nedavnim izborima uspjela izboriti mandat i koja ima potencijala okrenuti novu stranicu u hrvatskoj politici. Mislim i na moj IDS, bez obzira je li i ili nije vaša osobna preferencija, jer smo u Istri program po programu uspjeli napraviti 100 puta više nego ostale regije. I to s mrvicama. Građani Istre prepoznali su i uživaju u prednostima takvog ozbiljnog pristupa. Isto vrijedi i za brojne građane koji su posljednjih godina odlučili doći živjeti u Istru. Vrijeme je da svi u Hrvatskoj shvatimo da nema napretka bez ozbiljnog rada, da nema kruha bez kora i što jest najvažnije da ne postoji čarobni štapić. Nažalost.


Tulio Demetlika
7.6.2019.