Život s idi(j)otima

Život s idi(j)otima

Završio sam pisanje knjige „Život s idi(j)otima“ i čekam već nekoliko dana da je otisnu, da je uzmem u ruke i da vidim još jedno od niza svojih izdanja. S bendom KUD Idijoti snimio sam devet albuma, jedan sam album objavio nakon gotovo trideset godina s bendom Besposličari.

Izdao sam i dvije knjige, godinama radim televizijsku emisiju Sistematski pregled, raskrinkavao sam Gloverovu bratiju koja je satrala pulski sport, sve ovo ne nabrajam da bih se hvalio nego da bih napisao kako je čekanje, kuhanje, zakuhavanje, iščekivanje, uvijek najuzbudljiviji dio finalizacije nekog projekta.

Svaki od devet albuma sam čekao s istom dozom zakuhavanja leptirića. Najljepši dio bilo kojeg odnosa je ta faza, hoće-neće, iščekivanje, kao u ljubavnom odnosu, uvjeren sam da se svi svojih ljubavi ma kakve god bile, kakve god intenziteta bile sjećamo baš iz te faze iščekivanja, faze neizvjesnosti, sve kasnije je rutina, strast. Ljudski je čeznuti za tim trenutcima koji dok traju, traju beskonačno.

Knjiga koju sam napisao je knjiga o mom životu, a glavnica mog života, ona najkreativnija, ona najproduktivnija i vjerojatno najbitnija događala se u periodu 1985. godina-2000.godina. Tada sam obilazio klubove diljem Europe, gradio svoje stavove, gradio svoje ime, prezime i nadimak. Najviše elemenata u knjizi vezano je uz KUD Idijote, opisujem sve najvažnije što se događalo na muzičkoj sceni na kojoj sam bio aktivan, opisujem sve, od muzičkih elemenata do onih najgorih, onih ratnih koji su svima nama donijeli status žrtava.

Svi koji su živjeli na Balkanu u vrijeme ratnih razaranja su žrtve rata, neke formalno priznate, neke svoje rane nose duboko sebi i nisu formalno priznati, što ne znači da ih rat nije unakazio, usporio ili poremetio. Čačkajući tako po sjećanjima više sam puta odlazio u krevet, tužan, prisjećao sam se onih kojih više nema, zašao bi u neke teme koje su svojevrsni taboo, ali sam zahvaljujući baš tom čeprkanju po skrivenim pretincima u mozgu shvatio neke stvari koje nam se danas vraćaju kao bumerang. Zašto smo pored svih strahota rata, mržnje, opljačkali sami sebe, zašto gotovo trideset godina nakon rata nismo stvorili društvo sretnih ljudi?

Sve su mi ti pretinci, u koje rijetko zalazimo a koji su se otvarali pišući knjigu „Život s idi(j)otima“. Vjerujem kako će se Labin i okolica zajedno s ostatkom bivše države prepoznati u ovoj mojoj knjizi, nema razloga da ne, pisao sam je iz perspektive običnog čovjeka, djeteta radničke klase i socijalizma. Pisao sam o svima nama, pišem isto onako kako subotom na TV Novi-Pula vodim emisiju Sistematski pregled, bez dlake na jeziku, nije me briga što će misliti oni koji me i ovako i onako ne vole.

Rekao bi moj prijatelj Ptica: Nenad Marjanović dr Fric je čovjek bez dlake na jeziku i glavi…Baš zato sam uvjeren da je knjiga o „idijotima“ i „idiotima“ dio istarske povijesti, dio one povijesti koju ne pišu pobjednici nego obični ljudi.

Nenad Marjanović, Fric, nekad basista grupe KUD Idijoti, danas vlasnik portala Regional Express


Labinska komuna
19.4.2019.