Silvana Fable: Nazivati se novinarom možeš i s osam razreda osnovne škole

Silvana Fable: Nazivati se novinarom možeš i s osam razreda osnovne škole

Mnogo se ljudi u Hrvatskoj bavi novinarstvom, ali realno, nema previše novinara. Silvana Fable, urednica informativnog programa Radio Labina jedna je od potonjih i može je se okarakterizirati kao jednog od posljednjih „romantika“ kad je u pitanju niz pravila kojih bi se trebao držati svaki novinar.

Otkad kreće Vaša priča s novinarstvom? Što ste željela biti kad ste bili dijete? Kad ste se definitivno odlučili baviti ovim poslom?

Najkraći odgovor je od malih nogu. Nakon onog uobičajenog u prvom razredu osnovne škole kad smo sve željele biti učiteljice ili frizerke, već u četvrtom, petom razredu, znači s deset, jedanaest godina,  govorila samo kako želim biti novinarka i to sportska novinarka. Naime, sport sam pratila od najranijeg djetinjstva, čitala Sportske novosti, a na televiziji nisam propuštala niti jedan sportski prijenos, od nogometa, košarke do boksa, pa i u noćnim satima.

I tako sam ja odlučila biti novinarka i ništa drugo nije dolazilo u obzir, a i o ničem drugom nisam razmišljala. Rezervnu opciju nisam imala. A nekako mi se onda sve posložilo. Kako sam ja Šuvarova obrazovna generacija, nakon dvije godine općeg srednjoškolskog obrazovanja u Labinu, u Puli sam upisala treći razred smjer novinski izvjestitelj, kao prva generacija.

Nakon srednjoškolske diplome, novinskog izvjestitelja, upisujem Fakultet za sociologijo, politične vede i novinarstvo u Ljubljani, koji je jedini u tadašnjoj Jugoslaviji imao na trećoj i četvrtoj godini, zaseban studij novinarstva. I tako diplomirala novinarstva, što znači da sam diplomirani novinar ili kao što se ja volim našaliti, s obzirom na srednjoškolsku i fakultetsku diplomu novinara, novinar s pedigreom.

Kakav je život novinara, za one koji ne znaju, što je u njemu Vama najljepše, a što najteže?

Novinarstvo po meni nije zanimanje, već poziv. Ne možeš biti novinar osam sati, za radnog vremena, već si novinar 24 sata na dan i to cijele godine, na godišnjem odmoru, blagdanima i praznicima. Ako svoj poziv, a ne posao voliš, onda ništa nije teško. Nije teško biti na meti kritika, nije teško ako te ponekad svi ne razumiju, ako nisu zadovoljni onim što si napisao ili rekao.

A s obzirom da sam radila u različitim medijima, nacionalnim i lokalnim, nije teško ni kad te, dok sam radila u nacionalnim medijima, posebice Jutarnjem listu, dignu  kasno navečer, subotom, nedjeljom, blagdanima i pošalju na teren odraditi zadatak. Sve to radiš s ljubavlju, ne naravno uvijek lako, ali odradiš.

A ponekad je to i ono najljepše. Neočekivani susreti, neočekivane priče, zadovoljstvo dobro odrađenim poslom, ponekad i u nemogućim uvjetima, jer nije uvijek bilo mobitela, prijenosnih računala, a posao ste morali odraditi i odrađen je. I to je najljepše.

Radili ste za više vrsta medija, možete li usporediti tiskani medij i radio?

Iako sam se novinarstvom počela baviti u tiskanom mediju, ondašnjoj Labinskoj komuni kao honorarna suradnica odmah nakon završenog srednjoškolog obrazovanja, a i prvi profesionalni posao dobila sam u tiskanom mediju, „Porečkom glasniku“, radio je moja ljubav. U njega sam se zaljubila kao novinarka u Porečkom glasniku, jer smo mi bili kolektivni dopisnici Radio Pule.

I to je naprosto bilo to. Ljubav koja traje do danas. Tiskani mediji su sporiji, a radio je i danas, bez obzira na portale, najbrži medij. Jedini koji vas može informirati i zabaviti naravno, dok radite nešto drugo. Ta brzina, izravni kontakt sa slušateljima, što tiskani mediji nemaju, je ono po čemu će radio i dalje biti jedinstven.

Jeste li imali uzora u novinarskom poslu? Koga najviše danas volite gledati/slušati/čitati?

Pa baš uzora i ne. No moram spomenuti mog prvog mentora, labinskog novinara Marjana Milevoja, koji mi je bio mentor pri pisanju srednjoškolskog maturalnog rada i čiji savjete i dan danas pamtim i koristim. A danas volim pogledati i poslušati Zorana Šprajca, pročitati Sanju Modrić.

Sve manje ima školovanih novinara, u čemu vidite razlog za tako nešto? Smatrate li da to smanjuje kvalitetu medija? Može li se bez škole biti dobar novinar?

Može se biti dobar novinar bez novinarske diplome, ali ne i bez kvalitetnog obrazovanja. Nažalost danas u novinarstvu ima, svega i svačega. Razlog tome je što su novinari potplaćeni, odnosno što poslodavci ne cijene znanje i stručnost, čast izuzecima,  već žele potrošiti na novinare što manje novaca.

Jedan od razloga je i sve više portala, lokalnih radio stanica, čiji vlasnici i pokretači ne cijene novinare, one koji nešto znaju, već su to uglavnom prepisivači tuđih tekstova, priopćenja, copy paste novinari. Sve to naravno da smanjuje kvalitetu medija. Volim reći da liječnik, pravnik, profesor ne možeš biti bez diplome, a novinar, ili se tako nazivati, možeš biti i s osam razreda osnove škole. Često se stoga znam upitati zašto sam se školovala i zašto su se moji roditelji odricali da mi omoguće ono što sam toliko željela.

Nadam se da možemo malo i o politici. Kada biste se morali svrstati nekamo, koja bi bila vaša ideološka i politička pozicija?

Novinar bi trebao biti neutralan, nezavisan od bilo kakve politike ili ideologije. No i mi smo samo ljudi. Privatno sam socijaldemokratskog, lijevog liberalnog uvjerenja, no u poslu to ne smije biti primjetno, tako da sa svima dobro surađujem i moje privatno opredjeljene ne smije i nije prepreka za dobro obavljen posao.

Kratak komentar predsjedničkih izbora – jeste li očekivali ovakav rasplet?

Nakon izbora svi smo pametni, pa uglavnom govorimo kako smo očekivali pobjedu Zorana Milanovića. No, iskreno bila sam uvjerena da će, tijesno doduše, pobijediti Kolinda Grabar Kitarović s obzirom na njezinu stranačku mašineriju. Stoga me rezultat Zorana Milanovića, moram priznati iznenadio.

U ovoj godini bit će parlamentarni izbori – može li itko u doglednoj budućnosti „srušiti“ dominaciju IDS-a i zašto da ili ne?

U osmoj izbornoj jedinici, Istarskoj i dijelu Primorsko-goranske županije,  IDS će, sa svojim partnerima, sigurno biti pobjednička lista. Tri mandata su očekivana. A zašto? HDZ je u Istri neprepoznatljiv, rijetki znaju tko je predsjednik. Da o Labinu i Labinštini niti ne govorimo.

SDP na krilima Milanovićeve pobjede, vjeruje u više glasova, no ni oni u većini istarskih gradova i općina, osim u onima u kojima su na vlasti, praktički ne djeluju. Jeste da su u opoziciji, ali meni se čini kao da su u ilegali. Tako se izbori ne dobivaju.

Radio Labin je poznat po tome da je prisutan na „mali milijun“ manifestacija tijekom godine. Možete li izdvojiti tri najdraže, na koje idete s posebnim guštom?

Teško je izdvojiti. Na sve idem s manjim ili većim guštom, posebno na one koje izravno prenosimo, jer mi je to javljanje uživo s terena najveći gušt. Uvijek se može dogoditi nešto nepredviđeno, a ti se moraš snaći. I u tome dan danas, nakon toliko godina rada, uživam. Stoga ne bih izdvojila niti jednu manifestaciju. Svaka je posebna, svaka donosi svoju draž, a na meni je da joj dam poseban pečat.

Što si želite za 2020. godinu?

Zdravlja prije svega. I naravno još puno dobro odrađenog posla, javljanja s terena, prijenosa....


REKLI SU O SILVANI FABLE


Mihael Ilić, direktor marketinga Radio Labina

Silvanu sam prvi put upoznao na Radio Labinu, kad sam se ozbiljnije počeo baviti radijom prije 6 godina. Ona je direktna, pronicljiva, voli imati stvari pod kontrolom, bez dlake na jeziku, izvrsna je novinarka i dobra kolegica.

Osim po informativi, javljanja uživo i izravni prijenosi su njezina specijalnost, a svaki takav zadatak odradi profesionalno, "na terenu" nikad nije dosadno i siguran sam da će još dugi niz godina tako ostati. Čestitam joj na dosadašnjem novinarskom radu i želim mnogo sreće u budućnosti.

Morin Hukić, ravnateljica Crvenog križa Labin

Silvanu oduvijek znam i cijenim kao izvrsnu novinarku, a kroz suradnju upoznala sam je i kao fenomenalnog čovjeka.

Zna vrijednost vremena, odlično procjenjuje, fleksibilna je i fokusirana te komunicira svrsishodno. Ima mjeru, što volim, a izlazi iz okvira, što volim još i više.


Elvis Uravić
12.1.2020.